Adio, bella Roma, ja volim Šestanovac

Posted on June 17, 2014


V

Zna se da Česi vole Hrvatsku, posebno Jadransko more. Svjedoče to stotine tisuća njih koji svake godine dolaze u Hrvatsku. Mnogi Česi,znaju kazati: “Idemo na naš Jadran.” Niz je primjera koji svjedoče o prijateljstvu Hrvatske i Češke.O jednom takvom pisali smo u našoj Slobodnoj Dalmaciji još tamo sredinom 2008. godine.

Bijaše riječ o simpatičnoj i pametnoj Čehinji Veroniki Honcovoj. No, ona nije bila tek tako obična Čehinja. Bijaše generalna konzulica svoje zemlje u Hrvatskoj s uredom u Splitu.Punih šest godina ta neumorna diplomatkinja od zanata, bila je lijepa spona dva naroda, ali i Splita i svoga Praga.

 

Želje jedno, posao drugo

Nema institucije u Splitu gdje se nije s poštovanjem spominjalo njeno ime. Njena poznata izjava da joj je Hrvatska druga domovina, a Dalmacija nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi, samo je podignula ionako velike simpatije prema toj diplomatkinji.

Krajem 2008. godine diplomatski posao odveo ju je u Rim.Tamo je postala konzul svoje zemlje za Italiju i Maltu.Ogroman prostor, izazovan,s puno posla.No Veronika je svake godine dolazila u svoje omiljeno gnijezdo u, kako reče, njezin Šestanovac.Tamo je u obitelji Tatjane i Živka Trogrlića nalazila mir i odmor,a u Baškoj Vodi i Brelima oazu za uživanje u modrom Jadranu.Tatjana, njena sunarodnjakinja, izdanak stare i poznate češke obitelji iz Praga, bila joj je i ostala najbolja prijateljica.

I ovih dana Veronika je u Šestanovcu. Ako je prijašnjih godina bila i pod dojmom odlazaka u Italiju, ove godine stvari bi se mogle okretati k njenom životnom cilju – ponovnom vraćanju u Hrvatsku, ali sada na veleposlaničko mjesto.

-Znadete onu poznatu diplomatsku uzrečicu, mi diplomati idemo onamo gdje nas pošalju i bilo gdje na svijetu u službi smo promocije svoje zemlje i svoga naroda.E, druga je stvar, gdje bismo mi željeli. A, moja se želja zna, i znaju je moji nadređeni.A to je da se ponovno vratim u Hrvatsku jer bez nje,vjerujte, jednostavno ne mogu.Lijep je Rim, lijepa je Italija, lijepa Europa,ali Dalmacija, Dalmacija, e toga nema nadaleko, s osmijehom na licu priča nam Veronika, kada smo je posjetili u kući obitelji Trogrlić.

 

Dovest će i sina

-Vidite ove domaće trešnje iz Šestanovca, kuhinja moje Tatjane, gostoprimstvo Živka, pa prijateljski pogledi ljudi, to se ne može ničim platiti. Želim se vratiti i gotovo, i to će tako i biti! – odlučna je Veronika koja nam dobro govori hrvatski.Kako i neće kada je magistrica književnosti i hrvatskog jezika, kada joj je jezik, povijest i kultura Hrvatske u malom prstu.

-Htjela bi da moj sin dođe ovdje i osjeti ljepotu i dar neba, osjeti Dalmaciju.Sve ću učiniti da se vratim, vjerujem sada kao veleposlanica moje Češke – reče nam na kraju razgovora Veronika.

-Ona nam je kao dio obitelji.Toliko otvorena, dobra, druželjubiva.Pa ona više priča o Šestanovcu, Baškoj Vodi, Splitu,Dalmaciji i Hrvatskoj nego svi mi zajedno.Očekujemo je uskoro u Hrvatskoj, pa da tu ostane i do mirovine.Tek tada će biti u potpunosti zadovoljna – vele nam Tatjana i Živko Trogrlić.

BRACO ĆOSIĆ
Posted in: Uncategorized